Uzdisanje za nekim davnim vremenima u kojima smo zavidjeli generacijama prije nas na sveopštem blagostanju i spokojnom životu, zamijenili smo glorificiranjem stresa kao statusnog simbola.
Stres je postao najpopularnija odrednica uspješnosti u životu.
Nisi pod stresom? Nemaš pritisak od života, posla, ljudi? E onda sigrurno imaš neki predosadan posao i isti takav život. Tako nekako misle ovi naši stresoljupci!
Koliko često izgovorite i čujete rečenice:“ Ne znam kud udaram.ž“, “Nemam vremena ni za šta.”, “Kuda ide ovaj svijet?”
Sasvim je jasno da određene faze u životu čovjeka iziskuju dodatne napore i da ti napori čine i to da smo umorni i da nam nedostaje koji sat vremena više u danu. A da li je moguće da te određene faze traju svaki dan, cijeli život? Nije li samo riječ o stresmejkerima, onima koji sebi daju na važnosti bivajući prezauzeti, presluđeni, pre pre ništa?!
Ako ćemo biti iskreni i dozvoliti da sebi da na trenutak zastanemo i zapitamo se nismo li malo pretjerali sa konzumiranjem i doživljajem tog famoznog stresa.
Djeca su pod stresom. Skloni smo reći kako je škola prezahtjevna, kako je teško uklopiti nastavu i vannastavne aktivnosti. Čim progovore naučimo ih šta je stres i gore od toga po cijele dane slušaju nas kako smo pod stresom.
Majke su pod stresom, zaposlene žene su pod stresom, nezaposene još više, vozači, direktori, pjevači i doktori. Svi u nekom kolektivnom stresu sa opšte prihvaćenom mišlju – takva su vremena.
Ljudi vam više ne vjeruj ako kažete da ste dobro, što me nekako navodi na to da su prestali vjerovati da zaista može biti dobro.
Izgovoriti i živjeti sve je u redu, imam vrijeme za sebe i svijet je divno mjesto značilo bi da nista dovoljno uspješni.
Znate li šta izaziva stres? Ne znam koliko će vam se svidjeti odgovor, ali sam sigurna da će vas potaknuti na razmišljanje.
Kad zadatak nadilazi vaše lične kompetencije upadate u stanje stresa.
Kada sitacija nadilazi vašu sposobnost da ne kontrolišete upadate u stanje stresa.
To znači da ako se od vas traži da svirate na klaviru Mozarta, a vi ne znate ni Čoban tjera ovčice, naravno da će vam mozak eksplodirati od stresa.
Ovo drugo znači da postoje zaista situacije koje niko ne može kontrolisati. Te situacije neću nazvati stresom. To su tuge, gubici, brige i nesreće. Od srca vam želim što manje istih.
Pošteno bi bilo prema sebi ne davati sebi zadatke koje ne možemo realizovati.
Jednako tome, ako ste osoba koje osjeti da je stalno u stanju stresa pokušajete objektivno sagledati koje obaveze i situacije u vašem životu ne znate i ne morate raditi.
Ponavljam – NE MORATE.
Činjenica je da nam je današnje društvo nametnulo izopačene kriterije, a još je veća činjenica da smo mi te iste kriterije prihvatili.
Nismo baš mnogo toga stavili u pitanje, a trebali smo.
Nemam namjeru pisati o tome šta je za vas dobro, korisno i prihvatljivo. U prvom redu, jer ja to ne znam. To znate samo vi. Naravno pod uslovom da želite da znate.
Nismo svi rođeni za sve, ali smo svi rođeni za nešto. Potraziti pomoć u bilo kojem segmentu života znak je zrelosti i odluke da ne budemo pod stresom.
Ako mene pitate za mene su najuspješniji oni ljudi koje vole sebe i vlastiti život.
I onako među nama neka ostane…stres i ti fazoni već su pomalo prevaziđeni.
Uspješni ljudi rade na sebi i za to imaju vremena.
Oni jednostavno znaju da cijene vlastiti život.
Strseri žele pažnju, a ne pomoć.
Okrenite glavu od njih.
Samo sami sebi mogu pomoći, a vi vašu pažnju usmjeriti na rađanje novog dana.
Tu se nalaze sve vaše nove prilike.
Iskoristite ih.