Maja je predložila da otvorimo školu za feministice, jer Maja uvijek ima najneobičnija rješenja problema. Tako je jednom predložila da pokušam liječiti psorijazu kremom, kojom se slonovima mažu stopala. To što ja u životu nisam vidjela slona i što na ovom kontinentu ne postoji ta krema nije ni važno. Ona ima rješenje. Kaže, valjalo bi ženama objasniti da ne moraju rađati djecu. Tačno je bila u pravu. Samo što je to manje potrebno objašnjavati ženama koje ne žele da rode djecu. Važno je to objasniti onim ženama koje misle da druge žene moraju roditi djecu.
Feminizam i ja smo otprilike kao nebo i zemlja. Naravno da znam šta podrazumijeva sam pojam, ali to srce nikada nije kucalo u meni. Nikada nisam osjećala da sam iz bilo kojeg razloga trebala podsticati tu ženu u sebi. Nisam se mnogo obazirala na prirodu i društvo, uvijek sam više voljela hemiju i zakone fizike po kojima se privlačimo. Možda je i moja sreća što su najvažniji muškarci u mom životu uvijek na strani žene. Tata, brat, muž i sin. Četiri muškarčine mog života. Ne postoje strane, samo ljudi.
U redovima feministica mnogo je uljeza. Odavno je vrijeme da se zbiju redovi i protjeraju one koje vrijednost jedne žene poistovjećuju sa veličinom vagine kojoj su dodijelile samo jednu funkciju. Razmnožavanje. Dva mjeseca nakon što sam se udala nazvala me je prijateljica iz djetinjstva. Zadnji put smo se
vidjele na dan mog vjenčanja. Vrlo brzo je prešla na stvar i pitala „Ima li nešto novo?“. E čuj ima li nešto novo. Ništa. Osim što sad imam i muža, što se navikavamo na zajednički život, upoznajem njegovu familiju, on upoznaje moju, više me ne čeka mamin ručak kad dođem s posla, sad perem duple gaće, trudim se organizovati novi život, uklopiti i muža i prijateljice u isti dan. Sve mi je novo, ženo draga. Ma dobro to ! Ne pitam te to. Mislim… da li si trudna! Nisam trudna. Ne možeš ili ne želiš? Ne želim!
Narednih deset godina mi se okretao želudac na pitanje Ima li nešto novo! Šest mjeseci nakon poziva radoznale prijateljice, na testu su se pojavile dvije linije. Bila sam trudna i najsretnija na svijetu. Nisam ja imala potrebu da rodim dijete. Ja sam imala potrebu da ga imam. Noć u kojoj sam donijela na svijet jednu smežuranu djevojčicu, bila je početak mog putovanja u majčinstvo. Rodila sam je sa osmijehom, hrabro i lavovski. Hvala mom tijelu od jedva šezdeset kilograma koje je radilo kao prava mašina.
Hvala mom mozgu koji je pomogao da u očima svoje djevojčice danas budem osoba, a ne mašina. Postoji o mom majčinstvu još zanimljivosti. Jedna od njih je ta da je plavooka djevojčica dobila brata prije nego je napravila prvi korak. Ruža koju je bacila pred moje noge, od silnog uzbuđenja što me vidi nakon dvadesetčetiri sata, značila je da se nas dvije držimo za ruke do kraja života. Kao žene, sa prihvatanjem bez suvišnih pitanja. Moja prijateljica se pitala da li sam čula za kontracepciju. Valjda nije bila spremna za dvije velike novosti u tako kratkom periodu.
Treće jutro nakon što je Tango stigao u naš dom, šarmantna komšinica je suptilno upitala : Zašto će ti pas, zašto sebi ne rodiš treće dijete? Šarmantna komšinica nema ni djecu, ni psa i nije uopšte šarmantna. Od tog jutra moj želudac je zaboravio ono pitanje ima li nešto novo. Samo su djeca ostala zbunjena zašto ih neko brka sa psom.
Šta je zapelo između žena? Šta je zapelo između tvoja i moja stvar? Ne možeš ili ne želiš? Koja je razlika između dva pitanja kada svako od njih počinje sa negacijom.
Prvo je valjda da žališ onu koja ne može, a drugo da osuđuješ onu koja ne želi. Ili ti treba to dijete kao zajednička tema za razgovor, jer druge razgovore ne znaš da vodiš. Ili ti treba dokaz da sam žena tek kad mi pukne vodenjak, jer druge ženske oblike ne znaš da prihvatiš.
Ja nisam majka. Samo jedna trećina mene je majka. Koliko je velika ta trećina mene mjeri se srećom moje djece. U dnevniku mog desetogodišnjeg sina na svakoj stranici je nacrtano srce u kojem piše mama. Najveće priznanje mojoj kćerki je kad joj Maja šapne : “Bolja si od mame!” Biti ljubav i mjera svom djetetu možeš samo ako nikada ne izgubiš sebe. Način na koji spremaju svoju sobu, petica iz geografije za koju kažemo da je dosadna, svađu sa najboljom prijateljicom, ignorisanje simpatije, pogrešne reakcije, dobri odgovori mjere se načinom na koji bi to uradila mama. Sva mudrost majčinstva je stati na istu crtu i gledati isti cilj. Preostale dvije trećine mene čuvaju onu jednu, najvažniju mojoj djeci. Sva mudrost življenja je pustite druge da imaju svoj cilj. O majke! Stavite na krilo svoje dijete. Pokažite mu fotografiju jedne lijepe žene.
Recite da je to jedna dobra žena, koja voli ljude, koja pomaže drugima, koja je jako pametna, koja zna mnogo važnih i zanimljivih priča. Pitajte vaše dijete da li želi da upozna tu posebu ženu. Kada vam kaže da želi, recite mu da, ta ista žena nema vlastitu djecu. Neće vas pitati da li ona ne želi ili ne može da ima dijete. Vrlo vjerovatno da vas ništa neće ni pitati.
Vi se onda stidite, jer su vas vlastita djeca prerasla. Naučite od svoje djece da je jedino ispravno igrati se igračkom koju žele. U vrijeme u koje žele. Na način na koji žele da se igraju. Jedino što još možete je to da pustite da vas u životu vode oni čije postojanje mjerite jačinom bola kad vam je pukao vodenjak.
Maja je doktorirala. Na dan kad je trebala predati svoju doktorsku disertaciju komisiji na fakultetu umrla je njena baka. Ja sam bila ta koja je predala studentskoj službu rukopis u zlatnim koricama. Ostaje vječna anegdota da ja imam od škole „predala doktorsku disertaciju“ . Uopšte nije ni važno što je ona ta koja je istraživala, spremala i pisala taj doktorat. Taj dio je moj i to je tako. Ja sam rodila dijete. Na dan kad sam uradila test Maja mi je kupila knjigu Alisa u zemlji čudesa. Bila je ta koja me je snažno podsticala da nikada ne izgubim sebe. Disala je uz moju djecu, divila mi se i pratila me. Maja je za moju djecu jedan čudesni svijet ljubavi, posebnosti, kreativnosti i težnje. Moja djeca žele biti kao Maja kad odrastu.
Taj dio je njen i to je tako. Dijete je Ljubav. Muškarac ili prijateljica mogu da budu Ljubav. Dijete je pripadanje. Pripadanje je dom koji sagradiš. Dijete nosi dio vas. Pjesma, ako je napišete, nosi dio vas. Dijete je smisao vašeg života. Da, samo ako vlastitom životu date smisao. Na radost vaše i moje djece ne postavljajte ciljeve drugima. I ne pitajte!
Lektura: Amela Ademović